yazza

konachno normalna zima!

danas je malo otoplilo, pa je bilo chak i 0 stepeni po celziju!
pada neki fini snjezhic, onaj njezhni, koji chak i dochara neku finu atmosferu. prvi put nakon ko zna koliko vremena sam se uveche proshetala po gradu - nije tako hladno, ne mrzne se, snijeg je josh bijeli, nije posivio... ljepota!
jedan sat shetnje, par novih bluzica i - eto ti lijeka za sivu zimsku melanholiju!

ona odlazi u amsterdam

a ja malo "istochnije"...

ko zna - zna. a ko ne zna - neka i dalje ne zna ;)

vazhno - yazza is opet on the road - in the sky ...

ljepe moje, nije bitno planirati - treba samo naci povoljan let, imati malo kesha na rachunu i odluchiti. a onda, valjda nismo takvi baksuzi da nam ne odobre 4 dana odmora ;). i to i bi. ja kupila kartu. povratnu. onda sam rekla "domacinu" da dolazim. a tek onda sam potrazhila 4 dana odmora :)
odobrili :)

sve ok - znachi, odoh ja na topli istok i nadam se da ce to sve ispasti ok.

a mozhda pishem i neki post prije putovanja, koje je tek krajem februara. ipak je u pitanju "prvo-martsko" putovanje - neshto kao ekskurzija povodom rodjendana mog brata a i mene :)

sad razmishljam da li da kupim nove cipele za ljetnjo-proljetno vrijeme... ili da rachunam na klasiku - patike... pa tamo u neki shoping... hm...

pozdrav i da ste vi meni zhivi i zdravi, a ja ako bog da postujem slike u martu! :)

jaca

moja poezija

ostavi me, sad ce zora
utihnut ce rijeke
sva polja zashutat ce
nikom nije do svitanja
ali tako mora

ostavi me, sad ce zora
i postelje meke
nekom san a nekom mora
nikom nije do budjenja
ali tako mora

ostavi me, sad ce zora
utihnut ce rijeke
grad i selo
rijeke, mora, sve to spije
ne bi zora,
ali tako mora

ostavi me, sad ce zora
utihnut ce i jezera
i potoci, pa i mora
sve to spije, nekom mora
ali tako mora

ostavi me, sad ce zora
utihnut ce rijeke
sve to spava, il' se pravi
neko pije, neko slavi
valjda tako mora...

R.I.P. my HP

minut cutanja zrtvi zle kobi. ugasio se moj vjerni drug HP taj i taj. na mojim nogama i u mojim rukama. taman sam se htjela isprichati malo s njim, kad samo chujem neki zvuk, tanan, tanjushan - puk... i to je bilo to. kao tv kad nestane struje...

a mozhda je samo u komi. pa se mozhda probudi. chekam da se pojavi moj spasilac (dushe i srca) pa da mi pogleda i vjernog druga. samo josh sedmica - dvije :)

a do tad, spavaj slatko, dragi moj HiPi - ja bdim nad tvojim snom...

mikroklima

kako se pravi mikroklima u stanu

1. uvjerite se da je napolju barem 22 stepena
2. uvjerite se da je u vashem stanu barem 29 stepeni
3. ukljuchite ventilator i namjestite ga na rezhim "rotor"
4. prije toga kupite flashu gazirane vode, ubacite je u auto i vozite kao niki lauda po shto brdovitijoj kaldrmi, sa naglim skretanjima na desno i na lijevo
5. otvorite polako gaziranu vodu pazeci da pri tom kapljice krenu prema ventilatoru i potom se u stilu speedy pahuljica spuste na shto vecu povrshinu - po stolu, po podu, po kauchu, po knjigama i po svemu onom shto vapi za osvjezhenjem

lako k'o perce!

enjoy! ;)

VRELO

Obozavam kad je napolju vruce pa svi kukaju i niko nishta ne radi. Chitavu zimu se jedva cheka ljeto, a kad dodje, onda pochnu kuknjave. I zhaljenje. I bacili. I viursi. I svashta neshta. A ja bash volem! :)

odmor

kazhe se - jedva chekam odmor!!

onda brojish dane i sate... a ja kazhem - ja svaki dan odmaram. uveche nakon posla. i za vrijeme ruchka.

postoji par mjesta gdje ruchavamo. kolektivno. skupi nas se dvoje-troje-shestoro. i idemo na ruchak.

e to je bash lijepo! pogotovo kad ne pada kisha!

P.S. odavna nisam pisala nishta, pogotovo ne o stvarima koje mi se deshavaju. pa rekoh sebi, ajd jedan lichni post ;) u kategoriji "osobno".

izguzvane plahte...

dodir... miris...

bilo je jednom, skoro savrseno. samo sto nije bilo mirisa da upamtim. ili ga nisam zapamtila.

dodir... miris... smijeh...

osmijeh i dodir i smijeh i ... "da li se sjecas?"...



kao da sam spavala, kao da sam sanjala... kao da sam bila uspavana ljepotica, tako daleko od sebe...

ne znam kako i sta se desilo, ali kad vratim film, algoritam je savrsen.

da li pamtis? hahaha :)
sve ja pamtim, svega se sjecam... zlu ne trebalo...

topli carsafi, meki dusek, zagrljaj. kraj noci.

"pusti me da idem"
"ne mogu"
"pusti me - vidi - jutro je"

zrak sunca, jutro. zeleno. prozor.

tako mekane plahte. vrela krv.

opet sam se izgubila - dobro pa sam naisla na putokaz - mozda se ipak nadjem...

canto nero

a znam gdje mi je ici... a i zashto...

samo mi nije jasno zashto me tako strah.

crna pjesma... i u njoj dvije...

"sto zima a ni jedno ljeto, poneka mrvica sa tvoga stola
a nikad niko nije chek'o, kao shto chekam ja do bola
ako ima boga...

kad umrem, kada odem, kad me ne bude
samo ce dvije zhene da se probude...

jedna je moja mati, ona ce plakati
druga si ti - ti cesh me kleti...

tambolero..."

josh prvi put kad sam gledala Kraljicu Margo film me je potresao. do dna i do sna.
da li je josh neko osim mene skuzhio kako je brega napravio ovu divnu pjesmu za kraj...

film sam gledala nekoliko puta - zadnji put prije jedno desetak godina. upechatljiv je. potresao me. svaki put me je potresivao. silom fabule, silom rezhije i silom nevjerovatnog glasa ofre i predivnog spoja bregovicevog ludog mozga...

Ali sve to meni stvarno ne treba...

Enjoy: :)

regina est regina

ukus proshlosti, miris mladosti...

i najbolji glas ikad... josh mi srce zaigra kad chujem davora...

mozhda postoje ljepshe pjesme i bolji spotovi, mozhda nije patriotski, mozhda nije moderno, mozhda je tonu kila ispod vuchka ''84... ipak ja bih da ova pjesma pobijedi, mada EU song vishe nema veze s vezom...

glasajte!!!

y.

Alaj smo se zalaumfali!

Divan proljetan dan. Bash takav smo odavna nestrpljivo chekali. Chini mi se da je behar procvjetao preko noci i pojma nemam kako odjednom zima nestade... A bilo je i krajnje vrijeme!!! :)

Sinoc sam se konachno naspavala, ustala jutros i rekla Fluffy-ju "papa, medo, odo ja na put".

Moj prvi odlazak u shetnju u Plovdiv sa Fabs. I sa Ivom. Kad negdje idemo s Ivom, obichno po planu kasnimo dosta. Ovog jutra smo sakasnile samo 35 minuta! :) Brza posla nigdje nismo ni imale, tako da nije bilo problem. Ama uopshte. Samo ne znam shta mi bi da se tako unesem na autoputu... Radar je pokazao 145... hebenih km na hebeni sahat. :( Prvi put me murija zaustavila - a koje je to zaustavljanje bilo!!! Ajd ti stani u desno sa 145/h s lijeva! Ha dobro sam proshla - bar su bili ljubazni...

Onda fino 20-tak minuta lutanja po gradu da nadjem onaj hebeni tunel, jer se sjecam da smo sa V. i M. proshlog ljeta tamo nashli fino mjesto za parkirat besplatno. Nadjemo mi to mjesto a ja chitav dan kontam "oce l' Fabs chekat di sam je ostavila..."

Ovaj put nisam ruchala u Happy-ju kao obichno, vec preko puta - fino mjesto imena "Gusto" - bash je bilo gusht :). U Plovdivu je bilo jako jako jako toplo - mogle smo i na kupanje da je bazen radio! A nakon ruchka - raspali!!! Bar da nisam dzhabe dojurila - ajmo po prodavnicama dok nisu zatvorili! To shto volem po bugarskim gradovima je shto rade i nedjeljom! I onda sam spucala veliki procenat mjesechne plate na krpe, krpice i dzidze... I cipele... Pa jednom se zhivi!

Ne znam kad cu sve te stvari shto sam nakupovala i nositi, no - vazhna je kauza! A u povratku - laganini po autoputu - stotka rulzzz - maximu 20 odozgo! Nece yazza vishe forsirati Fabs, bogami! Bar sigurno nece kad nema drugog auta na cesti, pa ja! Od sad 140 - 160 samo ako je ispred merdzhan a iza bavarac! Oni veliki crni shto im niko nishta ne mozhe!

Sad se chudim shta cu sutra obuci/obuti za posla... a kako sebe znam dobro - sigurno stare tole i stare cipejice, ali mozhda stavim nove mindjushice :) za promjenu! Ako me ko vidi s novom robom, nece me pripoznat. Sad ima da chuvam ovo novo za dane kad ne zhelim da me niko pozna i da me ostave na miru! :)

A sad cu fino ljubnut Fluffy-ja za laku noc i na spavanje!

P.S. Fluffy je moj novi mali medo rodom iz Kine, sladak i mekan kao najmeksha dekica za bebe :)

kako instalirati web-kamericu

nije nikakva filozofija - uzmesh cd, ubacish ga u komp i onda kliknesh install.

e da. ako ne chitash uputstvo - sve je prosto - pratish poruke na ekranu i reagujesh koliko-toliko adekvatno. kad kazhe "ubaci" - ubacish, kad kazhe "izbaci" - izbacish. isto kao kad odesh kod doktora a on ti kazhe "dishi - ne dishi". samo shto fali bijeli mantil. i kod doktora nemash uputstvo.

tako sam ja fino ubacila disk. onda sam pritisnula "install". pa mi je komp rekao da "plug in device. please." ja kao poslushno dijete plugnem in divajs. i sve to fino krene. testiram - kamerica radi.

e sad. sve je to do te tachke jako jednostavno i tako bi i ostalo da ja nisam ipak - kao ljubitelj pisane rijechi - otvorila uputstvo.

a evo shta ono kazhe:

1. Molimo vas da PRVO instalirate driver PRIJE nego shto plugnete in device!!!
2. Slijedite poruke i reagujte adekvatno (t.j. shta ti kazhe to radish: next.. finish...)
3. Molimo vas da rebootujete system
4. Nakon toga ce program sam identifikovati kamericu i mozhete je koristiti.

sad - u chemu je tu problem?

pa problem je u tome shto ja po tom pisanom uputstvu moram instalirati [NB!] driver PRIJE nego shto sam plugnula in kamericu. to je teorija. u praksi, moj driver ODBIJA da se instalira PRIJE nego sam plugnula in kamericu... eto vam teorije i prakse. i uputstava...

to be or not to be... that is the answer!

"Hi! It's me again ;)! Ivy!"

Ovaj naslov je rechenica iz jedne stare serije, kad se mlada Ivy moli u svojoj spavacoj sobi i namiguje Bogu - ono, "evo mene opet, malo su me prekinuli ;)"

Doshlo je vrijeme da i ja namignem Univerzumu:

- Hi, it's me again ;) - yazza ;)
dragi moj univerzume, (prelazim na mala slova, jer mi je mrsko tipkati velika... oprosti mi...)
doshlo je vrijeme da ti se opet obratim. pishem ova slova nadam se iz koristi, a ne samo da ostane trag moj iza mene...
dragi moj jedini univerzume,
ti znash da ja tebe izuzetno poshtujem i cijenim
ne bih te dala za brdo karamela!
znash da mrava ne bih zgazila
i da komarce i zhohare ubijam samo zato shto sam i ja obichni greshnik i imam alergiju na njih
(dodushe, ti znash da se ja zbog toga jako, jako kajem... i znash da imam i drugih alergija, ali se uchim da zhivim s njima - valjda cu se nekad navici i na komarce i zhohare...)
i znash da ja sve ljude volim i prirodu i ne bacam smece neodgovorno, chuvam prirodu i pokushavam da smanjim korishcenje shtetnih za okolnu sredinu stvari na totalnu nulu
vec godinama ne koristim dezodoranse u spreju
gasim svjetlo shto chesche mogu
i strogo osudjujem nepravdu, neodgovornost i shirenje svakojake mrzhnje i nasilja

i znash da su mi oshtar jezik i oshtar um jedino oruzhje koje koristim
inache sam jako dobrodushna

ta dragi moj jedini univerzume,
ti predivno chudo prirode
prvo da ti zahvalim za predivnu zimu, koju si nam poklonio i
za svaku pahulju snijega
i svaki minus ispred broja celzijusa!

a sad bih te lijepo zamolila slijedece:
uchini da se onaj minus ispred broja celzijusa izbrishe
dogod se oni sssr-ci ne dogovore kako ce i shta ce
ili dok neko drugi neshta ne izmisli
pa da bude plina za toplane
jer onaj mazut i ostale sirovine shtete ozonu i drvecu
i nek se osjeti toplina u mom domu kao juche i kao prekjuche!
i nek mi se noge ugriju, jerbo nemam u kuci ni jedne priglavke niti vunene charape!
a ni grijalicu nemam, jerbo sam protiv bespotrebne potroshnje struje

evo me gdje se u 2009-toj, u evropskom savezu, grijem na toster, ringlu i dekicu
i drzhim laptop u krilu jer on bash grije!
i umotana sam u shal i kapicu...

zato te ja moj dragi univerzume molim,
pomozi nam da u miru ugrijemo svoje domove
i da vec jednom ozdravim od ove novogodishnje prehlade :(

i isto te molim, da ivelini obezbijedish happy-end-holivudskog tipa romansu, jer me bash ljubazno zamolila da je predstavljam pred tobom, a bash mi je dobra drugarica!

eto, dragi moj univerzume, napricha se ja tebi svashta! :)

sad odoh da operem kosu i na spavanje
a tebi zhelim sve najljepshe u novoj 2009. godini!

tvoja unaprijed zahvalna,
yazza

ufff... :)

konachno!!!

do juche bez plana, a sad! :)

ne vjerujem da ce ikome nova godina biti tako dobraaa

sad sam zavrshila staru godinu, spaslo se sve shto se spasiti dalo, pa sad u beztezhinskom i bezmetezhnom stanju chekam sutra i pochetak nove - novije - najnovije godine!!!

BGD cries for me! :)

a svi vi uzhivajte!

pjesmo moja, vec si u poletu
pozdravi mi sve na ovom svijetu
pozdravi mi slavlje i golubove
i sva srca shto se silno ljube...

svijetao i miran dan

kao i obichno pred novu godinu, opet radim obrachun sa samom sobom i duhovima. opet, kao i obichno, to dodje neochekivano, niko ne planira tjerati ljude iz svog zhivota tek tako. niko ne planira nekom reci "ne zhelim vishe s tobom da se druzhim". ali nekad ljudi jednostavno mole da ih izbacish. u stvari, tipichno mushki, podlo, sve po shablonu.

1. ponasha se jako prijatno, pazhljivo, govori kako mu je jako stalo do tebe i da ti zheli samo dobro
2. na pitanja odgovara pitanjem
3. ako uopshte odgovori na neko pitanje, obichno negira - nebitno shta, vazhno da kazhe ne
4. uopshte ne govori o stvarima koje su zaista vazhne i odredjuju odnos izmedju vas
5. na kraju, kad shvate da su postigli svoj cilj, onda kazhu (majke mi, imam osjecaj da im je genetski zakodirano): "stvarno mi je zhao ako sam te ikako povrijedio, to nikako nisam htio."

i onda onaj pogled "nisam htio, majke mi"

i tu znash da nema povratka i da je to josh samo jedna kanta puna smeca koju trebash izbaciti da ti ne bi smrdjelo u kuci i da se ne bi pacovi navatali. i to treba raditi redovno.

i nikako se ne nervirati zbog bacanja smeca - to je samo dokaz da smo zhivi! ono, ako se ne hranish, ne peresh i ne postojish, samo tad ti se u stanu ne gomila smece.

ajme, shto ga se ja nakupi i naizbaci zadnjih pola godine. samo u zadnjih mjesec i po tri identichna sluchaja. sad se radujem shto vishe nemam shta izbacivati do kraja godine - nishta nije ostalo, tako da to znachi da smo oslobodili mjesta za nova pakovanja...

'aj'mo zbogom, glupe kante...

blazhena subota i josh blazhenija nedjelja...

From Praha

pitalice - mislilice

kako znash da je film, u koji si uletjela, totalno nepotreban, chak-shtavishe shtetan po tebe?
- kad zavrshi i skontash da pjesmu, koja ti se nakon filma vrti u glavi pjeva jelena karleusha.

a kako znash da je film zavrshio?
- pa kad krenu ona slova ko je koga glumio, ko je rezhirao...

chovjek se uchi dok je zhiv

kazhu da se chovjek uchi dok je zhiv. a nekad se chovjek bash i nema chemu uchiti...

evo ja ovih zadnjih par sedmica samo uchim - da vozim ovako, pa onako, pa da palim na planini, pa da parkiram... imam josh puuunooo toga da nauchim u vezi vozhnje. iskreno, ne pamtim kad sam toliko uzhivala da uchim neshto novo!

ovo je totalno drugi osjecaj.
kao malo dijete kad se uchi hodati. e bash tako. uzbudjenje kod prvog parkiranja, pa onda kod prve vozhnje na planinu, pa kad sam juche prvi put vozila 100 km/h, pa danas prvi put sama u kola i na posao! iha!! :) a lijepo je to! moja divna Fabs je bash dobar drug! znam da je ponekad muchim no ona sve to trpi i ne zhali se. a kako je dobro kad sjednesh u kola i ona zagriju jako brzo, pa ti ne bude hladno, pa si pustish finu muziku... pa brate mili, uzhivash!!! josh da je u sofiji promet malo kulturniji - gdje bi nam bio kraj! meni i mojoj Fabs.

vikend je bio buran. u subotu chitav dan gore dole kolima, nove situacije, novi dozhivljaji. uveche pijanka s drushtvom. u nedjelju novo poznanstvo, prvo penjanje na planinu (e, ne do vrha, ali ipak na dosta visoko) kolima, pa onda fini ruchak u dobrom restoranu, pa nazad. uveche mrtva umorna doma s prijateljicom na chaj i slatke priche, i rano rano na spavanjac.

danas - opet umorna, ali koliko toliko zadovoljna. ne idem vishe bez Fabs nigdje gdje ne moram! ona je moj vjerni drug i jedva chekam da i ona navikne na mene - t.j. da prestanem praviti nagle pokrete s kvachilom ;)

eh, samo mi kola moja u glavi...

o djila

A mange romalen o djila,
djilabav te na sovav so rat.
O droma me lake djakerav,
me pijav thaj sukar djilabav.

E romalen vacaren te djava,
te rodava luludja pe drom.
Me mangav la lake ka merav,
voj mekhla ma me sem korkoro.

Chajorija von mange mangena,
ni mangav me lendje vacarav.
O droma me lake djakerav,
me pijav thaj sukar djilabav.

E romalen vacaren te djava,
te rodava luludja pe drom.
Me mangav la lake ka merav,
voj mekhla ma me sem korkoro.

godisnja doba

"april u beogradu"
"summer in paris"
jesen u zlatnom pragu
...

a zima?
.
.
.

ČEKAJ ME

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta


Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

Anniversary 1

U danashnjem New York Times-u je trebao osvanuti slijedeci text, no poshto autor nije uspio smisliti odgovarajuci naslov i tako je zakasnio sa slanjem texta u redakciju, prinudjeni smo isti taj objaviti ovdje...


"Tomorrow the world will celebrate a light and sunny holiday. It will be the firts anniversary of the first Yazza's visit to the holy city of Rome.

Italy still can't believe that the young and jolly lady, one of the symbols of what one shouldn't do, decided to visit the country again aftger she once noticed that it is nothing special. The streets of italian capital shaked under her feet. The heaven strugled between clouds and blue. No one new what it will bring...

We are still not so sure what it brought, but what we do know is that this anniversary should be celebrated as joyful as possible. And hope that it will not bring anything bad..."

new fabia

za jedno dvije sedmice cu uzeti kljucheve jedne narandzhaste metalik nove skode fabie.
1.4 TDI, 80 k.s.

bonbona!

danas sam uplatila prvu ratu i kola odoshe na registraciju. najbolja stvar kod kola na leasing je shto se neko drugi bakce sa svim onim administrativnim glupostima koje ja mrzim. fino odesh i kazhesh "hocu takva i takva kola" oni ti kazhu, ok, daj tol'ko i tol'ko para i odesh nakon par sedmica i uzmesh kljucheve. tol'ko.

a da je slatka - praslatka je :)

vec sad osjecam da cemo se fabs i ja odlichno slagati. ma bice fabulozno :)

pade mi na pamet, pored ovog snabdijevanja sopstvenim autom jedna scena prije par godina. kolega me pokushavao ubijediti da kupim mobilni na staro. ja ga gledam skeptichno - nema shanse... kazhe on zashto?
- vidi, b., ja mobilni i kola iz druge ruke necu
- a muzha?

haha

mozhda sam posesivna i pretjerujem, ali za tako vazhne stvari mislim da je bolje da su lichno i samo moje. da ih niko nije "drndao" prije mene pa da se ja poslije nosim sa problemima koji su ostali poslije nekog drugog. fala, ja takvo nasljedstvo ne zhelim.

isplacivacu svoju fabs 5 godina, gutace mi veliki dio plate, no zashta inache radim ako ne da bih si mogla priushtiti neshto moje, bash takvo kakvo zhelim i znam da cu s gushtom koristiti.

mislila sam prvo da necu dati pare za metalik boju, nije bash ni jeftina - no kad su mi rekli da su bez doplate samo bijela i plava kola, e onda sam u sekundi odluchila - do vraga, ja trebam tu fabs gledati svaki dan - a ja ipak volim da mi je sve moje lijepo i da mi se svidja.

i sve u svemu, mozhe se reci da je to ljubav na prvi pogled. dodushe, ko zna koliko sam sati provela prouchavajuci razne varijante, chitajuci po forumima i raspitujuci ljude i skupljajuci mishljenja i fakte. pa chitavo jedno nauchno istrazhivanje. i nakon toga je lako izabrati. kad znash shta trazhish nekako lako i nadjesh ;)

eto drzhite mi fige da sve bude ok i da za par sedmica pochnem da se druzhim sa mojom novom prijateljicom :)

nz

- hajde sa mnom u novi zeland
- kako?
- udash se za mene, usput rodish dvoje-troje djece, ne moraju biti od mene
- zashto ja?
- zato shto si mi srodna dusha
- a ako ja ne nadjem posao tamo, hocesh li me izdrzhavati?
- naravno

a ja tek planiram da kupim kola

- eh, da sam tamo, doshao bih kod tebe. shta bih ti sve radio...

a ja tek hocu da se naspavam

- volio bih doci s tobom u prag, ali necesh biti sama. no jednog dana cu te odvesti u monte carlo... divan san...

a ja samo hocu da letim ponovo i ako mozhe uskoro...

za jedno mjesec dana letim u prag. za dva dana. to me sunce grije...

- nemoj da gradish kule od pijeska sa mnom, ja ti samo zhelim biti prijatelj..... ti ne razumijesh...... prava yazza ne bi to nikad rekla......

a prava yazza je samo usamljena. i letice do praga u oktobru, kupice kola. nastavice da zhivi onako kako je njoj volja ili joj bash i nije i bice sretna. i bice uvijek prava yazza, bez obzira shta joj govore...

a sad ode da spava...

prava stvar u pravo vrijeme

Jutros mi nije bilo bash drago ustati u 7:30 (chitaj, pocheti se buditi u 7:30 da bih u 8:00 bila na nogama) kako bih u 9:00 bila na obaveznoj obuci iz prve pomoci za buduce vozache u Crvenom Krstu. E, ali kad neshto treba, onda treba. A i svakako smatram da je to neophodno i mislim da bi chak i iskusni vozachi jednom godishnje trebalo da odu na jednu "razbudjivanje" obuku, onako, za podsjecanje.

Prichali su mi da je to gubljenje vremena, da su lekcije dosadne, da nishta necu nauchiti.

Ne bih se slozhila. Prvo, zhena koja je vodila predavanja je bila izuzetan predavach, svo vrijeme nasmijana i spremna da nam da primjere iz realnog zhivota i da nam preda stvari koje bi nam stvarno mogle pomoci ako nam se neshto nedaj bozhe desi. Drugo, ne shvatam kako neko mozhe tako ozbiljne stvari kao shto je spashavanje zhivota i prva pomoc - neshto shto je po meni jedna od najljudskijih stvari! - kako neko to mozhe gledati kao "gubljejne vremena"? Izgleda da sam okruzhena neodgovornim individama, koji nemaju vjere u zhivot i za koje je zhivot bezvrijedan. Drago mi je da ja nisam takva i da ipak ima i drugiih, koji misle kao ja. Trece, nasha predavachica zaista radi u sluzhbi hitne pomoci, tako da je bila izvor iz prve ruke, a i nekako kad vidim kakvi ljudi - odgovorni, veseli i dobri - rade u takvoj sluzhbi, nekako mi bude malchice lakshe :).

I onda dodjem kuci i odluchim pregledati vijesti i saznam da je danas svjetski dan prve pomoci!!!

E bash mi je drago da sam bar neki praznik ove godine bash onako kako treba obiljezhila! :)

"uzalud jutros listash atlas...

...i trazhish izmedju meridijana..."

ne ne, nisam trazhila republiku. u stvari, nisam ni listala atlas. jerbo nemam vishe atlas. :(

opet me trese ona groznica - samo da mi je otici negdje. negdje!

gdje a gdje? ruzhan san...

- pa dobro, gdje bi ti?
- negdje gdje je lijepo...
- na puno mjesta je lijepo
- jeste, ali ja bih tamo gdje je najljepshe
- a gdje je to?
- pa ne znam... stvarno ne znam, kad nisam bila svugdje...
- i shta cemo sad?
- e sad cemo kupiti veliku knjigu u kojoj sve pishe i u kojoj su opisana sva, ama bash SVA mjesta! pa cu da izaberem!

i tako sam kupila veliku knjigu, u kojoj sve pishe - ima svaka drzhava i ima i slike! The Encyclopedia of World Geography

Sad cu da biram... najljepshe mjesto...

hvala!

dragi moj universume,

ja bih onako od srca da ti se zahvalim! :)

dodushe, nije bash bura i grmljavina, ali je predivno i ovako. napolju je hladno, oblachno, nema vishe kuvanja u majici na bretele. tako da ja sad necu sitnichariti i zahvalna sam shto si mi ovu molitvu ovako fino ispunio.

sad bih te samo zamolila da zadrzhish ovako do utorka.

thanks in advance,

sincerely yours and all bla bla bla things,

yazza

mi nismo sami

jedna pjesma u glavi zadnjih desetak dana.

mrzim jazove. mrzim kad me sustignu. pobjesnim kad znam da se neshto deshava, s mojim nesaznajnim uticajem. i utiche i na mene. niko ne mozhe promijeniti to.

zato shto sam totalno bespomocna da uradim bilo shto ja mogu samo sama sebi i vama pokloniti ovu jurinu staru. a ko razumije - razumije. ostali, sve ce to doci na svoje...



Koliko puta si ljubila stranca
I bila kao ptica kraj covjeka
Koji ne leti do tvojih visina
I ne zna tajnu skrivenu u tebi

Ti si u tijelu punom zelja
Sa usnama zeljnim iznenadjenja
A nikog nema tko je tvoj
I ova zemlja se ne zove dom

U tvome oku je dragi kamen
Ili to suzu cuvas za mene
A ja sam samo snovidjenje
Koje ti kaze: "raduj se...

Ne znam kad i ne znam gdje
Ici cemo istom stranom ulice
Vjeruj mi duso srescemo se
U svetu tajni mi nismo sami..."

dobro veche

staklenim korakom i s ipodom u ruci (poshto stalno mijenjam pjesme i biram u hodu shta mi se slusha) jurim svom stanchicu i samo chekam da smjestim dupe na domace sjedalo. onako ni ljuta ni ne ljuta, ne pripadam ja ovom svijetu, samo vidim da neko hoda uporedo sa mnom. navikla na svakakve strance i koji me pitaju za pravac, sklanjam jednu slushalicu s uha i pokushavam da ukapiram shta me lik pita. nekako, na nekom intuitivnom nivou, osjetim da ovaj dobro zna i gdje i shta se nalazi... znachi pita neshto drugo.
- dobro veche, je li udobno da se upoznamo? (shmekerski osmjeh, ili ne bash tako shmekerski)
- o, nemoj molim te sada... (zbunjena i samo bih pobjegla, ali to ne bi bilo kulturno)
- ah, zashto?
- ma ne upoznajem ti se ja tako lako...
- aaa, neshto nije dobar momenat?
- ma nikako...
- a da ti ja ostavim moj broj, pa mi se javi kad bude udobno?
- aa, nemoj, necu ti se javiti
- a shta znash, da ja tebi ipak ostavim broj, onako za svaki sluchaj. mozhda se predomislish?
- ma nemoj, nemoj... nije to dobro

hebiga... to je vasha yazza... de sad neko da mi protumachi. shto nije bio udoban momenat i shta ja znam shto se ne upoznajem tako lako?

i shta je on mene na ulici nashao upoznavati???

samo se zhalimo kako nema frajera i kako se vishe ne upoznajemo, a kad se neko pojavi, chak mu ne dash i shansu. nosio je u rukama kljucheve od kola i onaj auto-radio-kasetofon-cdplejer. izgledao totalno normalno - ni lud ni neshto posebno.

ja kao da se svaki dan upoznajem sa sto ljudi pa mi sad malo dosadilo.

a ko zna zashto je to dobro...

u stvari, interesuje me shta biste vi uradili da se to vama desilo?

molitva

pobjeci, ali kako od onog shto je u nama
neki djavo sa ljepljivim usnama
dok godine klize niz obraze
neka vrijeme mijenja se

vrtile mi se dvije stvari u glavi - jedna o vremenu, koje mi se ovih dana i svidja i ne svidja, ali o tome ce kasnije biti rijechi, i druga - ova pjesma u glavi. tachnije refren. chudila se otkud mi te dvije stvari u isto vrijeme, a kad sam napisala rijechi refrena ovdje, tad sam i skuzhila kakva je povezanost.

elem, ja sam danas smislila svoju danashnju molitvu universumu:

dragi moj universume, ti koji si svuda oko nas
uchini, molim te, ali stvarno te molim,
uchini da u srijedu naglo zahladni, ne bi li tvoja yazza mogla obuti svoje ravne kozhne cipelice
one svijetlo zelene, shto su joj spasile i kosti i mishice u evropskim lutanjima
i dozvoli da se mogu obuci farmerice a da se ne crkne od vrucine
i molim te, dragi moj jedini universume, uchini da u chetvrtak pochne lagana kishica,
sa niskim temperaturama i sivim oblacima
i uchini da u petak opet bude nebo sivo i da kishica polako kaplje
a u petak uveche, kad padne mrak, uchini da pljushti i da sijeva i grmi
i da je jako jako hladno, ne bi li moj ventilator malchice ohanuo (i odanuo)
i nek bude svjetlost i bura i 'ladovina!!!

a u subotu i nedjelju uchini opet da bude jako, jako hladno
i kishno i nek ima i vjetra, da me bude pravo straj otvoriti prozore
i izaci iz kuce

i sve to ne bi li malo odmorila od ovog teshkog, vruceg ljeta
i ne bi li uradila sto stvari, koje
ako mi ti, universume moj jedini, ne uslishish molitve,
nema shanse da uradim
a to znachi da nishta ne uradim shto uraditi trebam

a trebam sto stvari....

zato te ja, universume moj jedini, molim
da se vrijeme promijeni i da bude
s voljom tvojom i bez mog uticaja
tek nekih deset-jedanaest celzijevih
i to preko dana.
a nocu da bude i minus jedan
samo da nekako prezhivim
i da dochekamo jesen

eto, universume, to bih te ja molila.

neka vrijeme mijenja se!...